15 ruj Benjamin
- Znatiželjan sam. Radim sve sa strašću. Volim upoznavati različite ljude, čak i ljude koji ne dijele moje mišljenje. Želim razgovarati o aktualnim temama s ljudima. Zahtjevan sam prema sebi i prema drugima.
- Već dugo sam bio zainteresiran za ljude jer sam bio novinar i dopisnik. Novinarstvo je prenijeti informacije ljudima , biti profesor je prenijeti riječi, gramatiku jezika učenicima, kako bi mogli otvoriti svoju perspektivu i mišljenje u svakodnevnom životu.
- Nedavno sam napisao jednu knjigu na hrvatskom jeziku o Hrvatskoj. I vrlo sam ponosan na to.
- Nemam duhovne prakse. Volim trčati i obožavam nogomet. To su moji rituali.
- ’Tko radi, taj i griješi.’’
- Siguran sam da ništa ne znam sigurno.
- Bilo je nužno kako bih se mogao prilagoditi životu u Hrvatskoj. Ne mogu zamisliti da živim u zemlji čiji jezik ne govorim.
- Gramatčki gledano, najteže su deklinacije. Francuski jezik ima članove koji određuju riječi, dok hrvatske riječi stalno mijenjaju oblik, ovisno o padežu. To je za mene najteže. Recimo, kaže se ”Pet žena je lijepo”, a ne ”Pet žene su lijepe”. To mi još uvijek nije jasno.
- Hrvatski mi stalno služi. Mogu usporediti kako razmišaljaju Francuz i Hrvat. Čitam novine i knjige, tako da mogu shvatiti kulturu, običaje, prikladne izraze u svakoj situaciji, a najvažnije je da mi to omogućuje lakšu socijalizaciju. Jezik je najvažniji kako bi se prilagodio i kako bi te lokalni ljudi prihvatili. Velika je pogreška smatrati da je to opcionalno ili da je engleski kao univerzalan jezik dovoljan. Bez učenja jezika, ne mogu se shvatiti detalji, ne može se doživjeti mnogo toga, uspostavljanje odnosa, druženje.
No Comments